druga bilješka o donatu

 

nego evo kako sam konačno upoznala donata. bilo je to sinoč. jedna rođendanska predstava. bili su skoro svi. i on i ona i ono. jedna je djevojčicala poklonila cviječe i drveče koje je sama naslikala, obojadisala i potom uramila uratak. i kada je ušla rođendanska torta od šesnajst beze kora sa malinama, jagodama i sa šlagom, žana sa velkim sisama u čipkastom ustala je i zapjevala: sretan rođendan ti sretan rođendan ti sreetan ro đen dan tebi sada želimo mi! donat se pridružio u drugoj strofi. napravio je svoje operno lice. bilo je predivno predivno. to sazvučje ti vokali taj tempo, intonacija, taj osječaj za filin

sve sve je bilo pre pre onako da ga za uspomenu i dugo sječanje da ne reknem- da ga pohranim.
hranila bum taj trenutak, dada.
i onda taj prostor ti ljudi
da li ste gladni ljepote i dobrote? ja jesam. hvala. bilo je predevno

htjedoh još izuhstit da li su ikada čuli možda za sandrinu pijau. al nisam znala točno kak joj se čita prezime pa sam prešutila. kum didrit.

ja sada volim gotovo sve ljude na svijetu i ikada. iz prikrajka. na prste bih mogla nabrojat one koje ne volim. najvolim kada nema nikoga. božemioprosti. oprostimibože.

kada smo se rastajali, oko tri u noči ( ora di luppo ) mi rekli smo si zbogom, govoreč doviđenja

uglavnom
ovo je bila ta, druga bilješka o donatu

afrički san

dakta dakta stravično sam si ljutu prežganu juhu skuhala o-maj dakta i svesam več spasirala pa nemrem

pecat peperončine no mor
al išla buju slova
jučer sam sanjala ružan san
bilo je to popodnevni a sanjala sam
slušaj amo
pred vratima netko viče:
heeeej bakiceeee aja kažem samo uđi vrata su ti pritvorena samo naprijed djevojčice
ali bako mogao bi i vuk pravi pred vratima se pojaviti
muči, slušaj samo

sanjala sam da sam išla u jednom velikom krdu divljih životinja

išlo se u urednom afričkom redu a ja sam ih sve vidjela iz zraka i nilskog konja i žirafu i zebru i i gnua i sebe a sve su životinje bile izbezumljene od straha jer neko je svirao užasno glasne trublje užasno glasne
i one su (divlje životinje u toj perspektivi iz zraka) poskakivale nervozno a neke su nastojale dati i petama vjetra
al nikak da im dadnu
i sad ide strava svih horora. neki je gigantski jadničak nastojao nači spas u toj, kako mu se činilo, omanjoj ojami
i umjesto da se skloni, panično se bacio u tu rubčagu osvjetljenu halogeno
a tada se pokazalo da ojama nije opče bila omanja
i onda sam u snu tu scenu i taj prizor imala i izvoljela gledat nekoliko puta uzastopce u slou moušnu
tog giganta raširenih ruku kako se baca u taj ne znam
a sigurno sigurno bu poginul jer je ta jama bila tak duboka, da on, iako je jaaako velki, sigurno bu poginul.
iako pogibiju samu nisam vidla al znam da to je sigurno
u tom snu trublje su i dalje trubile brezobrazno stravično glasno čitavim putem divljih životinja a ja sam bila negde među njihovim kopitima

i onda sam se zbudila
ispod mojeg prozora, otvorenog jer ljeto je
trubili su neki mladenci

jedan

 

učekah ih učitah sebe
i svijet ne postoji više
nepostoji više nema ga
jedan je jedini
broj djeljiv sa brojkom dva
ako sam ja krojač
ano ti si dama
ako sam ja mlinar
ano ti si se dogodijo

oko nove godine

ja sam ravan
reci to svijetu
rekao sam
jednom
učekah
drugog više neću
ti si ravan
reci to svijetu
rekao sam več

nema ga